Wednesday, June 13, 2018

Ispod mog neba

Dođu ti neki dani kad sam neinspirisana, pa mi se ne piše, pa mi se ne slika, pa me nigde nema. Zaborave me i društvene mreže, a i ja zaboravim na ljude. Prestaneš da bodeš oči tim nekima koje misle da se previše slikaš, a uvek se nađe neko ko to misli, no dobro, i tako mi to nikad nije briga. Izolujem se kad sama to poželim, vraćam se isto po svom nahođenju. Nekad moraš uzeti pauzu, ne zbog drugih, već zbog sebe. Kad nestane ideja, kad ne ide, kad osećaš da ti treba par dana, uzmi tih par dana. Svima nekad trebaju par dana, zapravo svima koje poznajem često trebaju par dana, i to je ok. Jer u tih par dana ti ćeš uzeti odmor od svega, ali ćeš da smišljaš, da analiziraš, pripremaš. I onda ćeš krenuti u nove izazove, i opet ćeš da bodeš oči nekima, i neka ćeš, to i tako uglavnom izađe na dobro. Naučiš vremenom da slušaš samo svoj glas jer niko sem tebe ne može znati šta ti trebaš u datom momentu. Ljutiće se neki, pitaće se, pusti ih...Nisu ni bitni ako ne razumeju. Ne možeš dozvoliti ometanja u svom svetu u kojem stvaraš, to je tvoj svet, tvoje parče neba. Put ispod njega je tvoj/moj put, i u redu je na njemu odspavati malo. Samo bez velikog zadržavanja molim! I evo mene, nakon sveg ovog palamuđenja, koje je istinito, opet sa novim fotografijama međ' ljude. Dosta se odmaralo, pa hej, jul je!!! :)
Sako i kapa: H&M
Pantalone: Stradivarius
Tašna: Zara
Patike: Converse

No comments:

Post a Comment