Saturday, March 24, 2018

Divčibarske zimske lepote

Dugo mi je trebalo da postavim ove fotke, i sneg nas je napustio u međuvremenu, ali eto, sad su tu. Dosta kadrova jednog lepog zimskog dana na meni dragoj planini Divčibare. Kao što ste i primetili, često skoknem do gore, što zbog činjenice da nije mnogo udaljena, što i zbog toga da stvarno volim ovu planinu. I u proleće i zimi, jednako mi je lepa, i svaki put je neki novi doživljaj. Ista mesta svaki put različito izgledaju, jer su vremenski uslovi totalno nepredvidivi i samo nebo daje planini drugačiji izgled i boje. Tokom onih par ledenih dana imala sam sreće pa izabrala najbolji, sa mnogo sunca i prijatnim minusom. I kao što to uvek biva gore, mnogo se i fotkalo, pa nek vas ne čudi veliki broj slika u ovom postu. Izabrala sam meni najbolje, i nije moglo manje haha. :) 
Pa da se zvanično oprostim sa snegom i ovde na blogu. :)
Camera used: Nikon D3200, 18-55mm

Wednesday, March 21, 2018

Zima u mom okviru

Najgori mogući dan za početak proleća je dan u kojem pada sneg. Ako se uzme u obzir da snega nije bilo onda kad se očekivao, za Novu godinu, za Božić i ostale zimske praznike, logično je zašto smo danas toliko besni. Jer, 21.mart je, umesto cveća i proleća, napolju prava zima. Pa opet, nije to razlog da svi budemo ogorčeni i kukamo zbog toga. Polako, biće i tog cveća i proleća. Ma koliko da me ovi minusi nerviraju, belina kroz prozor moje sobe je uvek prizor na koji reagujem srećno kao malo dete. To se odmah hvatam za aparat, podešavam kadar, posmatram pahulje, ne znam šta bih pre. Jednostavno prelepo je. Dok pijem kafu umotana u ćebence, a u daljini neke drage note, ispred mene samo ovaj okvir. Posmatram, razmišljam, uživam. Sve ide svojim tokom, tako i ova zima, malo produžila trajanje jer se usput negde saplela, ali i ona će proći brzo. I šta su onda još par dana belog pokrivača?
Tako da ipak, uživajte u nedelji, posmatrajte svet drugačije. :)
Laku noć
Camera used: Nikon D3200, 18-55mm

Thursday, March 8, 2018

Jedan dan u Segedinu

I konačno, sledi post sa pričom iz Segedina, malog gradića u Mađarskoj tik do naše severne granice. Ja neću ovde pisati tipično o Segedinu kao gradu, sve to možete i sami naći na Internetu. Ja ću pisati o jednodnevnoj avanturi na koju su se uputile četiri blesave žene, i ja najmlađa među njima. Negde oko 4 ujutru, ne znam ni sama tačno, već sam morala biti budna kako nam bus ne bi pobegao. Da, previše rano za polazak na bilo koji put, ali po tom principu funkcioniše agencija kada su u pitanju jednodnevni izleti. Jer jedino tako za jedan dan može da se obiđe sve, a do ponoći ste već u svom toplom krevetu. Na odredište smo na sreću stigli do podneva, kažem na sreću jer smo kao najveći baksuzi imali problem sa autobusom već u Beogradu. Nije prijatno, ali dešava se. Meni lično je taj drugi autobus koji je došao kao zamena bio mnogo bolji, pa se čekanje od sat vremena isplatilo. Negde u podne smo stigli na odredište, pozdravio nas je novembarski vetar i šareno lišće koje je baš davalo lepotu ulicama. Jesen je lepa baš zbog tog šarenila, a ovom gradiću daje posebnu draž, jer je sve nekako u davnom vremenu. Autentična arhitektura, u duhu svog doba,odmah vam bude jasno da niste u Srbiji. A tržni centri moderni kao i svuda. Mi lude i nasmejane poziramo na svakom koraku, iako je vetar hladio prste na rukama. I dalje je najzanimljivija situacija ispred Segedinske katedrale, kad nam je zajednički selfi uspeo tek iz trećeg puta jer su nas ometali u tome svojim dobacivanjem jedan sredovečni tata sa sinom u dvadesetim. Valjda su četiri same žene dovoljno zanimljiv prizor za videti, što opisuje sve te seksi opaske i osmehe. Inače, bila je nedelja, a nedelja je Mađarima dan za odmor, pa su na ulicama i bili uglavnom turisti koji traže zabavu i obilaze grad. A kad smo kod Segedinske katedrale (uporno mi u glavi odzvanja kapela, ne znam zašto), to je zaista jedna impresivna tvorevina, koju vidite sa svake lokacije u gradu. I sva ta bitna turistička zdanja izgledaju ogromno i impresivno, dok je ostatak grada totalno mlak i miran. Pa ipak, šetnja tim ulicama je totalno prijala i opuštala, i moj aparat je imao dosta posla. Falio je možda još neki sat da se posedi na klupi sa pogledom na most, ali onda je falio i koji stepen više napolju. Sve u svemu i pored mnogo vetra beše i mnogo smeha, čak je i sveštenik u našoj crkvi tamo krajnje duhovit. Svaki dan u kojem sam se smejala je dobar, i uvek je lepo videti nešto novo i prošetati nekim novim ulicama. Slažete se?
Ostavljam sve ove lepe fotke zabeležene mojim okom, a i maminim, koja se sasvim dobro snašla iza objektiva. :)
Bunda i farmerke: Zara/ Kapa, bandana i prstenje: H&M/ Tašna: Glam Up
Camera used: Nikon D3200, 18-55mm