Thursday, March 8, 2018

Jedan dan u Segedinu

I konačno, sledi post sa pričom iz Segedina, malog gradića u Mađarskoj tik do naše severne granice. Ja neću ovde pisati tipično o Segedinu kao gradu, sve to možete i sami naći na Internetu. Ja ću pisati o jednodnevnoj avanturi na koju su se uputile četiri blesave žene, i ja najmlađa među njima. Negde oko 4 ujutru, ne znam ni sama tačno, već sam morala biti budna kako nam bus ne bi pobegao. Da, previše rano za polazak na bilo koji put, ali po tom principu funkcioniše agencija kada su u pitanju jednodnevni izleti. Jer jedino tako za jedan dan može da se obiđe sve, a do ponoći ste već u svom toplom krevetu. Na odredište smo na sreću stigli do podneva, kažem na sreću jer smo kao najveći baksuzi imali problem sa autobusom već u Beogradu. Nije prijatno, ali dešava se. Meni lično je taj drugi autobus koji je došao kao zamena bio mnogo bolji, pa se čekanje od sat vremena isplatilo. Negde u podne smo stigli na odredište, pozdravio nas je novembarski vetar i šareno lišće koje je baš davalo lepotu ulicama. Jesen je lepa baš zbog tog šarenila, a ovom gradiću daje posebnu draž, jer je sve nekako u davnom vremenu. Autentična arhitektura, u duhu svog doba,odmah vam bude jasno da niste u Srbiji. A tržni centri moderni kao i svuda. Mi lude i nasmejane poziramo na svakom koraku, iako je vetar hladio prste na rukama. I dalje je najzanimljivija situacija ispred Segedinske katedrale, kad nam je zajednički selfi uspeo tek iz trećeg puta jer su nas ometali u tome svojim dobacivanjem jedan sredovečni tata sa sinom u dvadesetim. Valjda su četiri same žene dovoljno zanimljiv prizor za videti, što opisuje sve te seksi opaske i osmehe. Inače, bila je nedelja, a nedelja je Mađarima dan za odmor, pa su na ulicama i bili uglavnom turisti koji traže zabavu i obilaze grad. A kad smo kod Segedinske katedrale (uporno mi u glavi odzvanja kapela, ne znam zašto), to je zaista jedna impresivna tvorevina, koju vidite sa svake lokacije u gradu. I sva ta bitna turistička zdanja izgledaju ogromno i impresivno, dok je ostatak grada totalno mlak i miran. Pa ipak, šetnja tim ulicama je totalno prijala i opuštala, i moj aparat je imao dosta posla. Falio je možda još neki sat da se posedi na klupi sa pogledom na most, ali onda je falio i koji stepen više napolju. Sve u svemu i pored mnogo vetra beše i mnogo smeha, čak je i sveštenik u našoj crkvi tamo krajnje duhovit. Svaki dan u kojem sam se smejala je dobar, i uvek je lepo videti nešto novo i prošetati nekim novim ulicama. Slažete se?
Ostavljam sve ove lepe fotke zabeležene mojim okom, a i maminim, koja se sasvim dobro snašla iza objektiva. :)
Bunda i farmerke: Zara/ Kapa, bandana i prstenje: H&M/ Tašna: Glam Up
Camera used: Nikon D3200, 18-55mm

No comments:

Post a Comment